EU na raskrižju: Čvršća unija onemogućila bi…
June 7 2012 Kategorija: Financijske vijesti
KOLUMNA – Što je tu je, mi smo buduća članica EU i sve što se događa uniji dogodit će se i nama. Jučerašnji dokaz sukcesivnog nepotizma koji je demonstrirala ministrica Holy glede izdvajanja pojedinaca iz kontingenta otpisanih u HŽ-u upućuje nas da smo po mentalnom sklopu bliži Grčkoj nego politici EU. Upravo jače političko vezanje Europe je intencija Angele Merkel kojom se želi stvoriti politička supersila koja bi bila snažan odgovor Kini i SAD-u. Njemačka odlučnost da se Europa konačno pomakne s mjesta i zauzme mjesto koje joj pripada trebala bi i nama dati vjetar u leđa da konačno prihvatimo činjenice i prestanemo se ponašati kao uvrijeđena mlada. Istini za volju, u kolijevci demokracije ništa se ne događa što bi razbuktalo optimizam među članicama da stiže novi val promjena. Grčka postaoje sve opasnije nekrotično tkivo EU koje prijeti da kaskadno zarazi sve sepsom. Korupcijski problemi nisu riješeni, financijske injekcije imaju slabašan efekt, a prijetnje o monetarnom izbacivanju i odstranjivanju Grčke iz EU podsjećaju na autoritet kakav je negda imao UNPROFOR na Srbe. Merkel svojom idejom političke unije želi pokrenuti i monetarno jačanje, pa bi tako Europska središnja banka trebala postati bedem opstanka erodirane federacije. Pitanje je može li se zajedničkim prebacivanjem određenog postotka javnog duga svake od država članice spasiti financijski karijes kojeg je recesija tako dobro detektirala? Može li Europska središnja banka odigrati taktiku upumpavanja eura kakvu vrše američke Federalne rezerve upumpavanjem dolara? Činjenica je da euro nema ni približno značaj kakav ima dolar u svijetu. Može li unitarna politička snaga nadjačati očiti ekonomski kolaps? Sam sukob Europe između štednje i potrošnje ukazuje na to da će budućnost EU proći fazu Europe u ”dvije brzine”. Nekako mi se čini, koliko god Pusićka željela obratno, da će se Hrvatska prikloniti politici štednje kakvu proklamira Njemačka. Iako smjena Rohatinskog može davati lažni osjećaj da država traži slabljenje kune ne bi li povećala javne investicije, vjerujem da će signali izvana biti dovoljno jaki da se i nadalje zadrži ”jaka kuna” koja osigurava kakav-takav mir i sprječava galopiranje tečaja. Centraliziranje Europske središnje banke kao jedinog kontrolora nad dužnicima kao zajmodavac trebalo bi osigurati banke u Europi od lančanog propadanja. Time bi se konačno uravnotežila ekonomska situacija i anulirao ekonomski tektonski poremećaj koji je zahvatio južne članice EU. E, sad, ima li Hrvatska toliko vremena da se održi na životu prije nego što padne u kreditno smeće? Grčka je primjer ali i latentna opasnost kojim putom ne valja poći. Mi smo još uvijek zemlja osornih političara koji ne prate smjerokaze niti ne poštuju semafore. Odavno nam je uključeno crveno svjetlo, ekonomisti signaliziraju svaki apsurd koji učini ova Vlada bez pravih stručnjaka, niti uvažava signale onih o kojima direktno ovisi naša budućnost. Odlučili smo se staviti u ruke EU i sad to treba maksimalno poštivati. S ove točke gledišta, dok nam zemljom vladaju korupcija, nepotizam i apsurd, čini nam se da bi za sve nas bilo bolje da Njemačka postane neka vrsta nadzornika koja bi pazila na svaki naš idući potez. Merkel je svojom odlučnošću pokazala i dokazala kako se strogim mjerama pokreću gospodarske mjere. Mi smo pak pokazali da smo država koja čeka onaj pravi ponedjeljak da krene na dijetu, a usput sanja o tome da će joj netko platiti liposukciju pa se neće trebati odricati svojih ustaljenih hedonističkih navika. Uspije li Njemačkoj ostvariti plan snažne političke unije, onda bi se i stvorila pretpostavka stvaranja jedne superdržave. Takva država bi zasigurno bila trn u oku Velikom bratu s druge strane Atlantika. Promjene političke i gospodarske ravnoteže promijenile bi i ekonomske diktate od strane SAD-a i Kine. Problem je jedino u tome što politička konsolidacija i monetarna stabilnost ne jamče i gospodarske promjene.
