Hrvati ne sanjaju, umjesto njih to čini izgubljena… - BANKE

KOLUMNA – Čim je NLO Sandra bacila leteći tanjur preko 69 metara i time osvojila zlatnu medalju, osim mora čestitki uslijedilo je i ogorčenje na fejsu. Mediji i političari brže bolje su pohitali čestitati Sandri Perković na olimpijskom odličju napominjući kako je ona ostvarila san svih Hrvata. Naslikavanje licemjernih političara koji su prvi pred kamerama, a posljednji kad mlade sportske talente treba financijski podržati, dodatno je razljutilo obične građane Hrvatske kojima je pun kufer meda i mlijeka koji teče s televizijskih ekrana. Kolegica kolumnistica je u toj srdžbi izjavila da je njoj san normalan život u Hrvatskoj. Istina, oni koji ne prate sport sanjaju u drugim bojama od ove zlatne koja se jedina priznaje i kojoj se političari tako ozareno klanjaju. Vrhunski Sandrin domet tako je postao predmet rasprave o tome što uistinu sanja prosječan Hrvat. Trebalo je samo malo pričekati na odgovor. Naime, prosječan Hrvat, zapravo, ne sanja ništa. On je već odavno izgubio sve snove. Probudiš li ga u dva ujutro i pitaš što je sanjao, prazno će te pogledati u oči i slegnuti ramenima da ne zna. Čovjek se boji sanjati bilo kakav dobitak da mu se ujutro sve ne bi izjalovilo ili da mu poreznici ne bi naplatili porez na dobitak u snu.

Hrvati ne sanjaju, umjesto njih to čini izgubljena…