Milanović prekršio zakon; spavao u uzurpiranoj Vili… - BANKE

ZAGREB – Iako SDP-ov premijer Zoran Milanović zadnja dvadeset i četiri sata javnosti objašnjava kako se „nikoga ne tiče gdje i kod koga spava”, te kako ne može ništa ako ne razumijemo što je to „dar između prijatelja”, Afera prijatelj sasvim sigurno prerasta u školski primjer sukoba interesa, ali i moguće puno ozbiljniju aferu. Premijer se poziva na privatnost i njegova privatna prijateljstva, čime zapravo vrijeđa inteligenciju građana ove zemlje. Ulaskom u Banske dvore, naime, Zoran Milanović više nije privatna osoba, nego premijer, a Emil Tedeschi nije „dečko iz kvarta”, nego drugi najbogatiji tranzicijski tajkun u opljačkanoj i osiromašenoj zemlji u kojoj još uvijek nije raščišćeno kako su i na koji način svi ti ratnoprofiterski tajkuni stekli svoj prvi milijun. Dakle, nije ovo priča o Zoranu i Emilu, nego priča o premijeru i tajkunu, i utoliko se radi o vrlo ozbiljnom skandalu i indikatoru koji bi nam svima, nakon Sanadera, trebao upaliti „crvenu lampicu”. I nije se tu radilo o prijateljskom daru, kako to tvrdi premijer, nego o tajkunovom nezakonitom daru predsjedniku Vlade. Prvo, postavlja se pitanje možemo li imati povjerenja u premijera kojega na bilo koji način sponzorira drugi najbogatiji tajkun u Hrvatskoj, koji je svoje bogatstvo stekao na sumnjiv način u tranzicijskim, ratnim, devedesetim godinama. Naime, kako stvari stoje, premijer je prihvaćanjem sponzorstva od strane tajkuna Emila Tedeschija, prekršio vrlo jasne odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa, koji već u Članku prvom jasno definira svrhu odredbi toga Zakona: „Svrha ovog Zakona je sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, sprječavanje privatnih utjecaja na donošenje odluka u obnašanju javnih dužnosti, jačanje integriteta, objektivnosti, nepristranosti i transparentnosti u obnašanju javnih dužnosti te jačanje povjerenja građana u tijela javne vlasti”. Dakle, i u slučaju Afere prijatelj, radi se o tome da postoji ozbiljna sumnja kako bi sponzorsko prijateljski odnos Tedeschija i Milanovića s vremenom mogao itekako dovesti do toga taj njihov privatni odnos u nekom segmentu isto tako privatno utječe na donošenje premijerovih odluka u obnašanju javne vlasti. Zašto bi mi trebali, eto, vjerovati Milanoviću na riječ da taj njegov bliski sponzorski odnos s Tedeschijem u budućnosti, ako se to već i nije dogodilo, neće utjecati na njegove odluke kao predsjednika Vlade? Osim toga, tu je i pitanje razmjene informacija između premijera i tajkuna, odnosno radi se o tome da je premijer u mogućnosti u svojim privatnim druženjima s tajkunom, daleko od očiju javnosti, potpuno netransparentno prenijeti niz vrlo osjetljivih informacija iz vrha vlasti, koji itekako Tedeschija mogu dovesti u povoljniji položaj u njegovom poslovanju u odnosu na poduzetnike koji svoje privatno, slobodno vrijeme ne provode s premijerom. Niti možemo, niti trebamo vjerovati premijeru na riječ da se to neće dogoditi. Premijer naprosto mora znati da ponekad i ovakva druženja mogu predstavljati sukob interesa. Već Članak drugi Zakona, jasno definira i razlučuje privatni od javnog interesa kada se radi o obnašanju javne vlasti. „U obnašanju javne dužnosti dužnosnici ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa. Sukob interesa postoji kada su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada: privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili se osnovano može smatrati da privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti”, propisuje se Člankom 2. Zakona o spriječavanju sukoba interesa. Priznat ćete, nesporno postoji opasnost od toga da bi privatni interes i u slučaju prijateljstva premijera i tajkuna itekako u određenom trenutku mogao utjecati na Milanovićevu nepristranost u obavljanju javne dužnosti, pogotovo jer se radi o tako bahatoj, arogantnoj osobi, koja očito ne shvaća i ne razumije taj koncept i problem sukoba interesa kao takav. To je Milanović vrlo jasno pokazao svojim odgovorom na reakciju javnosti na informacije o sponzorskom odnosu njega i Tedeschija. Za aktualnog premijera, doduše, puno je ozbiljnija odredba Članka 5. Zakona: „Dužnosnici ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost”. Osim toga, ovim Zakonom se posebno problematizira i odnos dužnosnika sa interesno „povezanim osobama”, a iz sadržaja Članka 4

Milanović prekršio zakon; spavao u uzurpiranoj Vili…