Sjeme novoga slovenskoga gospodarstva - BANKE

Kada se iz zagrebačkih baraka dođe na slovensko Silicijsko Brdo, teško je povjerovati da jedna i druga lokacija nose naziv: Tehnološki park. Zagrebački tehnološki park, iako je osnovan 1994., dvije godine ranije od slovenskog, još uvijek je tek zaboravljena oaza nekolicine poduzetnika inovatora na rubu Končarevoga kompleksa, a u gabaritima, u kakvim bi uistinu trebao biti, živi samo u glavama entuzijasta na čelu s Marijanom Ožanićem. U ljubljanskom pak predgrađu, na lokaciji Brdo, raste i buja veliki moderni Tehnološki park kojeg se ne bi posramile najrazvijenije zemlje. Kompleks naizgled običnih poslovnih zgrada u sebi krije stotine malih visokotehnoloških tvrtki, čiji su osnivači mahom mladi ljudi koji se više ne boje neuspjeha. Važno je pokušati. Kao da se duh Silicijske doline preselio na ljubljansko Brdo. Na istom mjestu su fakulteti, istraživačko-razvojni laboratoriji nekih velikih kompanija, fondovi rizičnoga kapitala… Sve što je potrebno da mladi i neiskusni, ali inovativni poduzetnici s ‘onom’ idejom i poslovnim planom uspiju i to ne u Sloveniji, već globalno. Unutar kompleksa veličine 61 tisuće kvadratnih metara (u usporedbi s 1300 zagrebačkih) punog ureda, dvorana i laboratorija atmosfera je poticajna i opuštena. No, kako je to sve uspjelo u Ljubljani, a nije u Zagrebu? – Svi planeti su se poklopili da se to dogodi – kaže direktor Iztok Lesjak, stišavajući psića koji s njim dolazi u ured. Softverski inženjer s magisterijem iz ekonomije, koji je ranije radio na Institutu Jožefa Štefana, slovenskom pandanu Ruđera Boškovića, vodi Tehnološki park od osnutka. Jezgru su oformili devedesetih godina istraživači s Instituta koji su na području informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija, zaštite okoliša i automatizacije u industriji radili projekte za tržište, kojima se potom pridružila i biotehnologija, a 1996.

Sjeme novoga slovenskoga gospodarstva